Riječi koje nestaju

Sinonimni par aerodrom i zračna luka primjer je u kojem je zamijenjen internacionalizam hrvatskom riječju, u ovom slučaju, sintagmom. Iz tablice je vidljivo da je aerodrom bio vrlo frekventna riječ od 1987. do 1995, nakon čega je nastupio snažan pad frekvencije na samo 11,40 %. Nakon završetka rata zračna luka dobila je prednost u tekstovima promatranih novina. Samo u prve tri godine istraživanja 1987, 1989. i 1991. riječ aerodrom spominje se 88,6 %.

Leksem ambasada je općeprihvaćen internacionalizam u mnogim jezicima, međutim u hrvatskome je još u 19. stoljeću dobio novotvorbom adekvatnu zamjenu. Leksem veleposlanstvo ponovno se upotrebljava, točnije od devedesetih, te je u potpunosti zamijenio i potisnuo leksem ambasada.

Suvišan internacionalizam biblioteka, uz sasvim uvriježenu domaću riječ knjižnica, nametao se u godinama 1987. i 1989. u sklopu „zajedničkoga” srpsko-hrvatskoga jezika iz čega se može uočiti da je leksem knjižnica postojao, međutim nedovoljne uporabne frekvencije. Ako se pogleda postotak uporabe obiju riječi, može se vidjeti da je gotovo izjednačen te da su obje riječi približno jednako zastupljene u dnevnim novinama.

Delegacija je internacionalizam koji je očito izgubio svoje mjesto u javnoj uporabi. Na njegovo je mjesto došao leksem izaslanstvo.

Internacionalizam faktor zamijenjen je leksemom čimbenik. Čimbenik je leksem koji je do 1991. bio gotovo izvan uporabe, a nakon smjene vlasti, točnije nakon ratne 1995. potisnuo je internacionalizam faktor iz uporabe te tako sebi osigurao prevlast u idućim godinama.

Funkcionar vrlo je česta i rado upotrebljavana riječ u vrijeme bivše jugoslavenske države. U grafikonu je lijepo prikazana gotovo simetrična slika jedne riječi koja nestaje te prelazi u pasivni sloj i pojava te prodor i opstanak hrvatske riječi koja se uspjela dobro nametnuti i zauzeti svoje mjesto u korpusu.

Sinonimni par rezerva – pričuva u dnevnim novinama pokazuje relativno malu frekvenciju pojavljivanja. Zanimljivo je primijetiti da se leksem pričuva pojavljuje 1995. i u Večernjem i u Novom listu.

Teatar – kazalište je sinonimni par čije se sastavnice isprepliću tijekom godina od 1987. do 2003, što u postocima frekvencije iznosi 34,85 % u korist teatra, a to znači da se u nešto manje od dvije trećine slučajeva upotrebljava hrvatska riječ kazalište.

Iako je leksem budžet anglizam, pojam je preuzet iz ekonomske znanosti bivše države u kojoj je to bila vrlo čestotna riječ u kontekstu ekonomske politike države, potrošača i sl. Riječ proračun nije nova jer se pojavljivala i 1987. i 1989. s vrlo slabom frekvencijom u svim listovima.

Glagol dozvoliti je rusizam koji je u hrvatski ušao preko srpskoga. Iako je odavno s normativnoga gledišta prednost imao glagol dopustiti, dozvoliti se ukorijenio, pogotovo u razgovornom stilu, a razloge treba tražiti što je imenica dozvala ostala nezamjenjiva. Odnos para dozvoliti – dopustiti ima priličnu raspršenost u svim promatranim listovima i godinama.

Na grafikonu prikazan je još jedan primjer zamjene srpskoga hrvatskim leksemom. Prema stupcima vidljiva je pretežna uporaba leksema krivični od 1987. do čak 1995, i to u regionalnim novinama Novom listu i Slobodnoj Dalmaciji te iznosi 59,22 % od ukupnoga broja pojavnica u svim trojim novinama, dok je Večernji list iste godine uveo prevlast hrvatskih pravnih naziva i otad je potpuno istisnuo leksem krivični.

Pokušaj zamjene leksema znanost leksemom nauka u dnevnim novinama u vrijeme SFRJ-a pod krinkom zajedničkoga srpskohrvatskoga jezika (tako se zvao), nije uspio, barem nije posljednjih godina ondašnje države jer se naziv znanost upotrebljavao od 19. stoljeća, s tim da je od Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika postao prestižan.

Spisak je leksem koji je nametnut iz srpskoga preko administarivnoga jezika i koji je uspio preživjeti pa se čak i danas sreće u razgovornom jeziku. Iako u ukupnom postotku uporabe tijekom istraživanih godina čini gotovo ¼, odnosno 23,76 %, s vremenom se spisak gubi iz javnih glasila.

Prema grafikonu u leksičkom paru štampa – tisak vidljiva je zamjena leksema štampa leksemom tisak. Ovdje je riječ o talijanizmu koji je također nametnut u vrijeme jugoslavenske države kao zajednička riječ, dok je tisak bio potisnut. Promjena se javlja već 1989. u Večernjem listu koji prvi daje prednost hrvatskoj riječi. Ostale novine uvode leksem tisak na svoje stranice tek 1991, od 1995. godine riječ štampa više se ne javlja u značajnoj frekvenciji kao nekad, a od 2003. nijednom nije zabilježena.

Glagol uhapsiti u jugoslavenskoj je državi potpuno prevladavao i u općem i u terminološkom jeziku. Ni 1987. ni 1989. nije zabilježen sinonim u dnevnim novinama. Tek se 1991. javlja riječ uhititi koja potpuno mijenja sliku i potiskuje leksem uhapsiti. Od 1995. leksem uhapsiti sasvim je zamijenjen leksemom uhititi te eventualna pojedinačna javljanja u dnevnim novinama svedena su na minimum i statistički gledano ne predstavljaju nikakvu bitnu značajku osim propusta lektorskih službi.

Gornji prikazuje leksičku zamjenu leksema radnik djelatnikom. Utjecaj novonastale državne administracije koja je u prvom redu istisnula leksem radnik, a potom mediji proširili, doveo je do toga da se inzistiralo na uporabi leksema djelatnik jer se o radnicima i radništvu u prethodnoj državi previše govorilo i stvarala se negativna konotacija pri spomenu te riječi jer je izazivala asocijacije na komunizam. Zato je nova država trebala novi naziv pokretačkoga mehanizma gospodarstva te se djelatnik pokazao sjajnom zamjenom. Međutim, „ni jedan rječnik hrvatskoga jezika (stariji od 1990. godine) nema imenicu djelatnik u sinonimiji s imenicom radnik.

Političke prilike u bivšoj državi i vijećanja o njezinoj sudbini, ali i društvena kretanja u Europi razlog su povećanja broja uporabe leksema glasati iz 1987. u 1989. da bi nakon 1991. njegova uporaba kao političkoga naziva gotovo nestala. Na njegovo je mjesto došla oživljenica glasovati koja je te iste godine zbog prvih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj postigla najveću frekveciju uporabe u svim novinama. Iako se kod Parčića spominje glasovanje po uzoru na talijansku riječ votazione, kod Pavešića se u Jezičnom savjetniku preporučuje glasati jer je glasati „u značenju ‘dati za što svoj glas pri izboru’ bolje nego glasovati, jer je prikladnije za izvođenje drugih riječi“.

Ophodnja je još jedna u nizu oživljenica koje se javljaju u novom društveno-političkom poretku. Svoje pojavljivanje u dnevnim novinama bilježi 1995. godine i tako potiskuje dotadašnji leksem patrola. U prijašnjim godinama nije zabilježena, što daje zaključiti da je imala status riječi koju nije poželjno koristiti u javnim glasilima.

Smjena vlasti i nova organizacija institucija i administracije dovela je i do leksičke izmjene naziva putnoga dokumenta. Bivša je država taj dokument nazivala pasošem, a nova je iskoristila već postojeću staru riječ putovnica. Njezino je pojavljivanje u skladu s novim državnim ustrojem od 1991. Uporaba leksema pasoš u Slobodoj Dalmaciji 1995. nije pokušaj vraćanja staroga naziva, nego novinarskoga naglašavanja vlasništva putnoga dokumenta osobe u tekstu članka. Nakon 1991. leksem pasoš je historiziran te ga u dnevnim novinama nema.

Ravnatelj je jedan od oživljenih leksema koji je tijekom istraživanih godina pokušao konkurirati postojećemu leksemu direktor, međutim u tome je uspio, ali zamijeniti ga i preuzeti vodeće mjesto nije uspio. Već se 1989. nazire prvi pokušaj oživljavanja, međutim vrlo slabo i nezamjetno. Godine 1991. leksem direktor dobiva zamjenu koja je uzela određen broj mjesta uporabe dotadašnjemu leksemu, no prema grafikonu nedovoljno snažno.

Unatoč malim frekvencijama leksem skladba zadržao se sve te godine. U srpsko-hrvatskom jeziku preferirao se internacionalizam, leksem kompozicija, pa je tako i u grafikonu uočljivo da nakon 1991. frekvencija uporabe toga leksema opada, ali se u potpunosti ne gubi, nego kao i leksem skladba u jugoslavenskom razdoblju postoji u smanjenom broju pojava.

Sinonimni par skrb – briga ima prilično visoku frekvenciju uporabe. Iz grafikona je vidljivo da je briga učestaliji leksem tijekom promatranih godina, a i u postocima njegova je uporaba 57,14 %, dok 42,86 % pripada leksemu skrb. Leksem briga nešto se više koristio u 1987. i 1989. godini jer nije imao adekvatnu zamjenu, a leksem skrb u bivšoj državi nije bio primjeren za javnu uporabu.

U primjeru gornjega para vidljiva je nagla leksička zamjena, iako omjer uporabe leksema češće korištenoga u 1987. i 1989. godini čini tek nešto manje od 1/3 od ukupnoga broja pojavnica obaju leksema tijekom istraživanih godina. Mnogo više upotrebljavani leksem nazočnost čini 70,00 % uporabe. Nazočnost je devedesetih godina postao „hrvatskiji“ leksem, pa je i iz grafa vidljiv njegov nevjerojatan trend rasta bez obzira na neprimjerenost njegove uporabe u svakom kontekstu. U tom purističkom čišćenju nije se uopće uočavalo da mjesto srbizma prisustvo postoji hrvatska riječ prisutnost i da nema nikakva razloga za njezino izbacivanje iz uporabe te da postoji razlika u značenju, odnosno da se nazočnost upotrebljava za osobe, a prisutnost za neosobe. Oba su leksema izazivala priličnu konfuziju jer su se smatrali sinonimima i iste uporabne vrijednosti pa ne čudi da je jedan leksem nestao iz uporabe zbog nepoželjnosti, dok je drugi povećao svoju uporabnu čestotu i u kontekstima u kojima mu nije mjesto.