Tko je i zašto je značajan?
Rođen u Belgiji, Henri La Fontaine (1854. – 1943.) odvjetnik je specijaliziran za međunarodno pravo. Taj će se pacifist zalagati za uspostavu prava kao sredstvo za postizanje svjetskog mira putem belgijskih i međunarodnih organizacija, osobito putem Međunarodnog mirovnog ureda, kojim će predsjedati od 1907. godine do svoje smrti. Godine 1913. primio je Nobelovu nagradu za mir kao priznanje za svoje aktivnosti. Još jedna ključna aktivnost Henri La Fontainea je borba za prava manjina. Sudjeluje u osnivanju Belgijske lige za prava žena 1892. godine. Od osnivanja član je Laburističke stranke i jedan je i od prvih socijalističkog senatora u Belgiji 1894. godine. Raditi će za opće pravo glasa, masovno obrazovanje i radne propise. Strastveno se bavio bibliografijom, 1895. je pokrenuo sa svojim partnerom Paulom Otletom Međunarodni ured Bibliografije, budući Mundaneuum.
Osobni dokumenti Henrija La Fontainea čine oko 350 arhivskih kutija, što je ključan izvor povijesti pacifizma, kako belgijskog tako i međunarodnog, a sadrže mnoge dragocjene dokumente o feminizmu i socijalizmu.
Pacifist
Henri La Fontaine jedan je od glavnih pobornika pacifističke orijentacije koja je uvažila pristup društvenim promjenama utemeljenih na zakonu. Smatra da se mir može zajamčiti samo kodifikacijom međunarodnog prava, obveznim pribjegavanjem međunarodnoj arbitraži, osnivanjem Lige naroda i osnivanjem Međunarodnog suda.
Henri La Fontaine postao je aktivni član pacifističkog pokreta početkom 1880-ih. U to vrijeme radilo je na stvaranju belgijskog odjela za međunarodno Arbitražno i mirovno udruženje koji bi 1889. trebao biti pod nazivom „Société Belge de l’Arbitrage et de la Paix”. Zatim je postao važna osoba u belgijskom i međunarodnom pacifističkom pokretu, osobito u Međunarodnom mirovnom uredu, u kojem je 1907. obnašao dužnost predsjednika do svoje smrti 1943., kao i Međuparlamentarna unije, čije su konferencije aktivno sudjelovale u pristupanju belgijskom Senatu 1895. godine.
Što se tiče rada u domovimi, radio je na okupljanju belgijskih pacifističkih društava, a 1913. bio organizirao je prvi Nacionalni mirovni kongres u Bruxellesu, a uspostavio je i stalno izaslanstvo belgijskih mirovnih društava.
“Čovječanstvo je društvo slobodnih naroda, naroda koji su svjesni svojih dužnosti i obveza i omogućili su jednako uživanje istih neotuđivih prava. Povrh svega, ovi narodi imaju svojstveno i nesporno pravo na samoopredjeljenje, a njihova je najvažnija dužnost da se okupe u globalnoj zajednici s ciljem ostvarenja želje za životom. “
Izvadak iz tipkanog teksta, vjerojatno napisan tijekom Prvog svjetskog rata
Na kraju prvog svjetskog rata Henri La Fontaine odabran je kao tehnički savjetnik za Parišku mirovnu konferenciju održanu 1919. godine. Konferencija je organizirana kako bi se stvorila Liga naroda (LN) – prethodnik današnjih Ujedinjenih naroda (UN). Radio je kao belgijski predstavnik u Skupštini Ujedinjenih naroda 1920. i 1921., prije nego što je bio marginaliziran zbog razlika u mišljenju s određenim velikim silama.
„Ono što želimo je ukinuti rat i zatrti rat; ne za sto godina, već sutra – ili sada. One koji favoriziraju rat, koji ga brane, čovječanstvo bi trebalo zaustaviti dok im međunarodne institucije ne presude i ne osude. Više ne želimo da naši gradovi budu bombardirani, da tisuće mladića trunu u masovnim grobnicama, da žene i djecu muče otrovni plinovi. Želimo vidjeti trijumf Života nad Smrću, uspostavljanje domovine čovječanstva u skladu i bratstvu. “
Izvod iz govora Henri La Fontainea na uvodnom zasjedanju 28. Univerzalnog mirovnog kongresa, Palais des Académies, Bruxelles, 1931. (HLF098-14)
Henri La Fontaine se sve do kraja svojeg života nikada nije prestao boriti se za uspostavu međunarodnog zakona kojim bi se održao mir u svijetu. Iako su njegove nade ponovno potonule nakon izbijanja Drugog svjetskog rata, i dalje ostaje činjenica da je pomogao pacifičkom pokretu da ostvari niz pobjeda i iskoraka između dva svjetska rata.
” Postoji tehnika mira kao što postoji i tehnika rata. Tehnika organiziranja mira je sve što dotiče živote ljudi. Kako bi spriječili ljude da međusobno ratuju, stvorili smo ovu organizaciju koja se zove Pravda za mir i razoružanje.”
Nastavak izvještaja o Šestom kongresu Međunarodne lige slobodnih zidova u Parizu. Izvještaj profesionalnih grupa Prvo zasjedanje praktične akcijske skupine za mir ”, u: Le Héraut, Službeni glasnik Međunarodne lige slobodnih zidara, Basel, br. 4, 1931. (HLF109-2)
Tijekom svog djelovanja u Ligi naroda Henri La Fontaine uglavnom je bio usmjeren na sljedeća dva pitanja:
- Status Međunarodnog suda, kojem je želio dati obveznu nadležnost u sukubu među državama.
- Međunarodna intelektualna suradnja, u središtu je Međunarodnog odbora za suradnju (ICIC), koji je osnovan 1924. i bio je prethodnik UNESCO-a.
